Prebrojati sve Assassin’s Creed igre danas je veoma težak zadatak, ali većina igrača sa lakoćom mogu da izdvoje najbolju AC igru i ime koje je obeležilo ovaj serijal. Naravno, mislimo na Ezia i na njegovu sagu koja je započeta sa Assassin’s Creed II. Mada je Ubisoftova odluka da uradi remasterizacije baš ovih naslova došla iznenada ona nije uspela da nas iznenadi.
U The Ezio Collection ubačene su sva tri ostvarenja koje prate život drugog najpopularnog Italijana iz video igara: Assassin’s Creed II, Brotherhood i Revelations. Pored ove tri igre u kolekciji su još i dodatni filmovi, među kojima je i onaj najvažniji – “Ember”.
Verujemo da nema potrebe da ponovo predstavljamo najomiljenijeg Assassina, osim što ćemo navesti da je u ovom izdanju i dalje sve ono što smo voleli ranije. Dobar sklad akcije i sporog šunjanja, kao i šaljive i dramatične priče opet je uspeo da nas očara i podseti zašto smo voleli ove naslove.
Izvođenje je zadržalo sve one najbolje elemente, ali i mane. Borbe sa neprijateljima se i dalje odvijaju po sistemu “jedan po jedan”, pa nikada neće biti previše teške. Sa druge strane grobnice i dalje predstavljaju veliki izazov, ali i jedan od najboljih elemenata ovog serijala. Obnavljanje gradova je takođe ono na šta smo se opet rado bacili, trošeći svo slobodno vreme baš kao i ranije.
Grafička poboljšanja nisu toliko očigledna koliko se moglo očekivati od naslova koji nam je stigao pre više od šest godina. Objekti u gradovima deluju detaljnije nego ranije, daljina iscrtavanja je veća, ali su modeli likova već zasebna priča. Njihova animacija, kao i detalji na licima utiču na to da pomislimo da ova verzija izgleda čak i lošije od originala što naravno nije istinito. Naslovi rade daleko bolje nego ranije, a deluje i kao da su učitavanja značajno smanjena, što je ogroman plus kod ovako dinamične igre.
Tužna istina je pak to da ovi naslovi deluju zastarelo u poređenju sa novijim igrama (kojim pak fali Eziov šarm). Kao najbolji primer toga je kretanje glavnog junaka koje je u novijim igrama dovedeno skoro do savršenstva, pa povratak u prošlost stvara čudan osećaj.
Ubisoft je izbacio multiplejer komponentu iz Brotherhooda i Revelationsa, što takođe ne predstavlja iznenađenje, ako se uzme u obzir da ni novija ostvarenja nemaju MP. Sa druge strane, ovaj režim igre nikad nije ni bio preterano popularan, mada je imao svoje kvalitete.
Slično onome što smo naveli u opisu za Skyrim Special Edition i The Ezio Collection će najverovatnije biti zanimljiv igračima koji ranije nisu imali prilike da vide vrhunac Assassin’s Creed serijala, kao i ljubiteljima franšize koji do sad nisu kupili ove igre. Nasuprot tome, oni koji su odigrali ove naslove i imaju ih na polici nemaju dovoljno razloga da pazare ovu kolekcije