The Thaumaturge je narativno vođena, potezna RPG igra koja je smeštena u Varšavu početkom 20. veka, u periodu ruske aneksije Poljske, a kombinuje okultne moći s politički naelektrisanom pozadinom. Samo ovo vam već dovoljno govori da se naslov dobrano razlikuje od drugih igara koje podržava i objavljuje 11 Bit Studios (This War of Mine, Frostpunk), pa nas je zaintrigiralo da proverimo šta The Thaumaturge ima još drugačije.
Igrači preuzimaju ulogu Viktora Šulskog, putujućeg detektiva koji se nakon dužeg odsustva vraća u Varšavu. Viktor poseduje retku sposobnost taumaturgije, što mu omogućava da uoči i manipuliše “manama” ljudi — duhovnim slabostima koje mogu prizvati spektralne entitete poznate kao Salutori. Sa svojim Salutorom, Upirom, Viktor istražuje svet zavera, mračnih figura i neraščišćenih ličnih trauma. Cilj mu je da otkrije misterije vezane za njegove taumaturške moći, pri čemu će se susresti i sa istorijskim ličnostima poput Grigorija Raspućina, što dodatno povezuje igru sa istorijskom fantastikom.

Kao što smo naveli, kao potezna RPG igra i sa temom koju obrađuje najbolje poređenje bi možda bilo sa Disco Elysium, ali je možda zanimljivo pomenuti i The Wolf Among Us, jer bi ova igra mogla privući igrače koji vole moralno dvosmislene priče i narative zasnovane na istraživanju.
The Thaumaturge kombinuje istraživanje, istrage i taktičke potezne borbe u kohezivnu celinu.
Igrači istražuju poluotvoreni svet, pretežno smešten u Varšavi. Iako struktura igre prati glavnu priču, igrači mogu istraživati sporedne zadatke, otkrivati skrivene staze i učestvovati u opcionalnim aktivnostima. Istraživanje se nagrađuje XP poenima, koje igrači dobijaju čitanjem novina, pronalaženjem tragova i otkrivanjem slučajnih dokaza. Viktor koristi “Percepciju taumaturga” kako bi identifikovao ključne tačke interesa, analizirao scene i pronalazio dokaze. Iako ovi mehanizmi poboljšavaju imerziju, igra možda previše pomaže igračima tokom istraga, jer Viktor automatski povezuje sve tragove čim se pronađu.

Borbe u The Thaumaturge podsećaju na klasične potezne RPG igre, uz strateške elemente. Viktor i njegovi Salutor saputnici bore se protiv ljudskih i natprirodnih neprijatelja. Igrači izdaju komande kako Viktoru, tako i njegovom Salutoru, koristeći kombinaciju standardnih napada, specijalnih sposobnosti i strateškog pozicioniranja. Borbe prate sistem reda poteza, što omogućava igračima da planiraju svoje poteze. Napredovanjem kroz igru, igrači mogu prilagoditi Viktorove veštine i sposobnosti kroz sistem nadogradnje. Animacije borbi su fluidne i kinematografske, a borbe sa glavnim neprijateljima zahtevaju promenu taktike, čime se svaki sukob čini svežim i dinamičnim.
Najprepoznatljivija karakteristika igre su Salutori, koji dodaju dubinu i borbama i priči. Svaki Salutor predstavlja određenu “manu” (npr. ponos) i simbolizuje ljudske slabosti. Igrači mogu prizvati Salutore tokom borbi kako bi izveli moćne, često groteskne napade na neprijatelje. Mehanika “zarobljavanja” novih Salutora podseća na igre sa prikupljanjem stvorenja, ali umesto životinja, igrači koriste duhovne i psihološke slabosti svojih neprijatelja.

The Thaumaturge pruža jezivo atmosferično vizuelno iskustvo. Prikaz Varšave 1905. godine je detaljan i autentičan, s kaldrmisanim ulicama, prigušeno osvetljenim sokacima i mračnim ambijentom grada pod okupacijom. Poluotvoreni svet omogućava igračima da lutaju gradom, dok vizuelni elementi priče oživljavaju društvenu i političku klimu tog doba. Istorijske znamenitosti i autentični kostimi dodatno doprinose uverljivosti sveta, dok eterealni sjaj natprirodnih moći pruža upečatljiv kontrast.
Međutim, vizuelni kvalitet igre kvari niz tehničkih problema. Scene su često opterećene “pop-in” efektima, pri čemu se modeli likova i teksture učitavaju nakon početka scene. Ovi problemi su naročito uočljivi tokom scena sa više promena kamere, jer se pri svakom rezu kamere vide procesi učitavanja. Iako ovi problemi ne kvare gejmplej, mogu narušiti ukupan ugođaj.
Na PC-ju, The Thaumaturge uglavnom radi glatko, sa tek povremenim padovima frejmrejta, a ređe ispadima na desktop. Svi ovi problemi su izaženiji na konzolama, jer su na primer učitavanja duža pa i pop-in postaje upadljiviji.

Jedna od najjačih strana The Thaumaturge je dizajn zvuka. Glasovna gluma je dobra, a glumac koji tumači Viktora unosi dubinu i suptilnost u njegov lik. Ostali likovi, poput Raspućina, takođe su odlično odglumljeni, čineći dijaloge zanimljivim i emocionalno izraženim. Dijalozi su jasni i prirodni, a likovi pokazuju širok raspon emocija tokom razgovora. Zvukovi okoline, poput udaljenih crkvenih zvona ili šapata prolaznika, dodatno pojačavaju autentičnost sveta igre. Muzika varira od tihe i napete u scenama istraživanja, do intenzivnih i dinamičnih melodija tokom borbi.
The Thaumaturge je hrabar i ambiciozan dodatak narativnim RPG igrama. Spajanjem politički nabijene istorijske pozadine sa natprirodnim elementima, igra nudi bogatu priču ispunjenu misterijom, moralnom dvosmislenošću i filozofskim razmišljanjem. Njegova jedinstvena kombinacija istrage, istraživanja i poteznih borbi izdvaja je od drugih igara u žanru. I pored tehničkih problema, osnovno iskustvo ostaje privlačno. Igrači koji su spremni da zanemare te nedostatke otkriće fascinantnu priču o mračnoj magiji, samospoznaji i posledicama ljudskih slabosti. Ljubitelji detektivskih igara, taktičkih borbi i moralno složenih priča pronaći će u The Thaumaturge nezaboravno putovanje u senke prošlosti Varšave.
Hvala 11 bit studios na ustupljenoj igri; Ovo nije uticalo na konačnu ocenu u skladu sa našom politikom o objektivnosti.