Close

Login

Close

Register

Close

Lost Password

VideoGame Arena VGA logo

Street Fighter 30th Anniversary Collection

Prepakivanje starih igara u nove kolekcije je omiljeni “sport” igračkih kompanija. Ova taktika često se sastoji iz toga da se nabaca par ostvarenja u kompilaciju i to onda objedini pod nekim imenom. To smo već bezbroj puta viđali u prošlosti čak i kad je reč o Capcomu, ali na sreću, Street Fighter 30th Anniversary Collection nije iz te priče.

Temu ovog izdanja nije potrebno posebno objašnjavati, ali naslov možda i nije najpreciznija odrednica onoga što vas očekuje. Naravno, bilo je potpuno suludo verovati da ćemo dobiti sve Street Fightere ikad, pa je Capcom postavio određene granice. Da ova kompilacija ima podnaslov, on bi mogao da glasi, “2D edition” ili “Last Millennium”, s obzirom da su to zajedničke osobine za svih 12 igara koje su uvrštene. Sve one su dakle nastale u prošlom milenijumu i sve su rađene sprajtovima, u čistom dvodimenzionalnom okruženju. Među uvrštenim naslovima su se tako našli prvi Street Fighter, zatim čak pet verzija Street Fightera II, tri Street Fighter Alphe i tri Street Fightera III! Cepidlake će primetiti da ovde nedostaje par izdanja (recimo, Street Fighter Alpha 2 Gold), ali rekli bismo da se ova kolekcija i bez toga može nazvati kompletnom. Pritom, treba istaći i da su sve ovo arkadne, a ne konzolne verzije. Iako to znači da nedostaje deo sadržaja specijalno rađen za kućna izdanja, prednost je u tome što su varijante za automate tehnički uvek bolje.

Pravo je pitanje da li je svih 12 igara vredno vašeg vremena, pogotovu jer neke od igara imaju toliko revizija. Počnimo od prvog Street Fightera. Osamdesete godine donele su začetak brojnih serijala koji ne samo da su još uvek živi i zdravi (Mario, Zelda, Castlevania, Metal Gear…) već su postavljali standarde u svojim žanrovima. Ipak, prvi Street Fighter teško da je oduševio bilo koga. I za standarde svog vremena, ovaj naslov iz 1987. nije delovao previše atraktivno. Najveća specifičnost igre bila je u tome što smo pre mogli da je tretiramo kao singlplejer iskustvo. Versus mod je postojao, ali je podrazumevao da igrači vode Ryua i Kena, dok su svi ostali likovi bili dostupni samo u režimu za jednog igrača. Među njima su i neke vrlo poznate face poput Adona, Gena, Birdieja ili Sagata, koji je završni protivnik. Gejmplej je neverovatno neprecizan za današnje standarde, uz grubu animaciju koja samo otežava izvođenje specijalni udaraca. Već je legendarna (ali istinita!) priča da je deluks verzija igre imala analogne tastere za udarce, pa su prijavljivane povrede pošto su mnogi igrači preterivali u želji da odvale protivnika što jače. Možda zvuči čudno, ali naša je preporuka da Street Fighter obavezno isprobate iako je najlošija igra u serijalu, jer treba da vidite kako je sve počelo.

Street Fighter II predstavlja možda i najveći kvalitativni skok jednog nastavka u odnosu na original. Već sama činjenica da je onako prosečna igra dobila novo poglavlje bila je ravna čudu, ali takav korak se itekako isplatio. Ovaj naslov koji se pojavio 1991. bio je neverovatan hit koji je narednih godina izazvao pravu poplavu klonova i inspirisao čak i pojavu kasnijeg večitog rivala, Mortal Kombata. Naravno da su versus borilačke igre postojale i ranije, ali je Street Fighter II dotadašnje standarde podigao barem za 3-4 koplja. Osam unikatnih boraca imalo je na raspolaganju plejadu udaraca, a svi oni izvodili su se dovoljno jednostavno da gejmplej deluje atraktivno čak i kad se susretnu početnici. Uz fenomenalnu animaciju i božanstvenu grafiku, uspeh je bio neminovan. Ono što je usledilo narednih godina bile su brojne revizije od Championship Editiona, preko Hyper Fightinga koji predstavlja i najbolje izdanje “klasičnog” Street Fightera II. Nakon njega, Capcom je zasukao rukave i za Super Street Fighter II ponudio vidljiva grafička poboljšanja i gejmplej izmene (skala za superudarce), da bi sve kulminiralo sa Super Street Fighter II Turbo, kao najkompletnijom verzijom. Hyper Fighting i Turbo su naše preporuke, s tim što će vam ova druga pojesti živce jer je neverovatno zahtevna i na najnižem nivou težine.

Sredina devedesetih donela je rađanje Street Fighter Alpha serijala (poznat kao Zero u Japanu), koji je priču vratio u period između prva dva Street Fightera. Važnije od priče bile su gejmplej izmene koji su isključivo pozitivne. Tako smo dobili segmentiranu skalu za superudarce koja je pružala više slobode, kombo udarci su postali daleko jednostavniji za izvođenje a najvažnije od svega, odziv na komande je bio savršen. Početak je bio prilično skroman, jer je prva Alpha igra bila siromašna sadržajem, a osećao se i nedostatak vremena da se osmisle bolje arene. Ipak, gejmplej je naišao na fantastičan odziv pa su narednih godina usledili Alpha 2 i na kraju Alpha 3. Može se reći da je svako sledeće izdanje bolje od svog prethodnika, pre svega kad ga je reč o sadržaju ali i kompleksnosti izvođenja. Broj likova je rastao, ali se pojavila i mogućnost izbora borbenih stilova, što je unelo dodatne taktičke elemente. Alpha 3 je zato apsolutni trijumf i naša preporuka, iako i dve ranije igre ostaju vrlo zabavne.

Na kraju, dolazimo do najkontroverzijeg poglavlja, Street Fightera III. Capcom je imao nameru da izazove tektonske poremećaje, pa je ovaj naslov sve iznenadio nakon saznanja da su svi likovi sem Rya i Kena potpuno novi! Dve kasnije revizije sa podnaslovima 2nd Impact i 3rd Strike su vratile Akumu i Chun Li, ali to nije bitnije promenilo utisak da je ovo nešto skroz novo. Takav utisak je odavao i gejmplej. Neki od novih boraca imali su krajnje unikatne stilove, ali koga god da ste odabrali, trebalo je naučiti nove tehnike. Najvažnija od njih je pariranje udaraca, koje podrazumeva da u poslednjem momentu pritisnite blok, čime dobijate priliku za kontranapad. Ove i druge novine su na papiru delovale sjajno, ali u praksi, potrebno je mnogo vremena pre nego što ih savladate. Street Fighter III i dalje deli mišljenja jer se njegova kompleknost posmatra na različite načine, ali se turniri još uvek organizuju. Na kraju, treba spomenuti da je ovaj naslov jedan od vrhunaca dvodimenzionalne grafike. Sve deluje kao savršeno animirani crtani film pa je SF III ostario daleko bolje od trodimenzionalnih tabačina svog vremena. Naravno, 3rd Strike je naša preporuka.

Biće da se sa našim preporukama slaže i Capcom, s obzirom da upravo Street Fighter II Hyper Fighting, Super Street Fighter II Turbo, Street Fighter Alpha 3 i Street Fighter III 3rd Strike jedini imaju onlajn podršku. Jedan zajednički lobi je zadužen za sve četiri igre, tako da ćete brzo pronalaziti rivale. Onlajn kod je odličan a na mečeve se ne čeka dugo ni na PC-ju.

Odmah na početku smo konstatovali da ovo nije na brzinu sklepana kolekcija, a to se vidi i na osnovu prezentacije. Meniji su lepi, a za svaku igru možete iz glavnog menija podesiti težinu i druge paramatre, a na raspolaganju su i potezi za sve likove. Sem toga, veoma dragocena opcija je Museum koja sadrži iznenađujuće detaljan pregled serijala i profilne stranice za gotovo 50 likova! Zbog toga, verujemo da ćete se i u njemu zadržati.

Street Fighter 30th Anniversary Collection je najbolji način da doživite istoriju slavnog serijala, čak kvalitetniji nego na emulatorima kao što je MAME. Ako vam Capcomov serijal išta znači, trebalo bi da ga nabavite.

16:9 Vs 4:3

Sve naslove možete igrati bez filtera, odnosno sa TV ili arkadnim filterom, koji sakrivaju pikselizaciju. TV filter je naša preporuka, ali probajte i ostale varijante. Ono što još savetujemo jeste da uključite widescreen opciju. Iako su sve ove Street Fighter igre originalno izbačene za 4:3 ekrane, stvar je u tome što je njihova prirodna rezolucija gotovo idealan widescreen. Zbog toga, u ovom režimu dobijate likove i pozadine skoro savršenih proporcija, dok je u 4:3 sve izduženo. Uostalom, uporedite ove slike pa sami zaključite šta je vama prijatnije za oči.

Igru nam je poslao Capcom, ali to nije uticalo na našu konačnu ocenu u skladu sa našom politikom o objektivnosti.

Autor: Vladimir Dolapčev

Ukratko

Street Fighter 30th Anniversary Collection

Prepakivanje starih igara u nove kolekcije je omiljeni "sport" igračkih kompanija. Ova taktika često se sastoji iz toga da se nabaca par ostvarenja u kompilaciju i to onda objedini pod nekim imenom. To smo već bezbroj puta viđali u prošlosti čak i ka
8
Zanimljivo
Izvođenje
8.0
10
Vizuelne karakteristike
8.0
10
Zvuk
8.0
10
8.0
10

Podelite ovaj tekst:

Pročitajte i:

0

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    Gejmplej
    Grafika
    Zvuk
    A mininum rating of 0 is required.
    Please give a rating.
    Thanks for submitting your rating!

    Thanks for submitting your comment!