Kako je Call of Duty: Infinite Warfare oborio rekord serijala po broju negativnih reakcija, očekivalo se da će Activision dobrano promisliti pre nego što najavi narednu igru. Iz tog razloga nismo se preterano iznenadili kada je popularni izdavač video igara najavio Call of Duty: WWII igru koja serijal vraća u Drugi svetski rat. Mada je Activision tvrdio da se na ovom CoD-u radi već duže vreme, bilo je pomalo čudno što se baš ovakva igra pojavljuje onda kada je serijal bio najranjiviji. Zbog toga nismo znali šta da očekujemo od ove igre, niti da li da se radujemo ili brinemo.
Iako je ovog puta promenjena tema naslova, WWII zadržao je visoki kvalitet produkcije po kojoj je ovaj serijal prepoznatljiv. Smešten za vreme odigravanja Drugog svetskog rata, najnoviji nastavak još jednom nas vodi kroz najžešće okršaje sa Nacistima. Priča koja prati mlađanog teksašana provešće ga kroz D-Day, bitke kroz okupiranu Francusku pa sve do završnice u srcu nacističke Nemačke.
Mada Call of Duty: WWII donosi visokobudžetnu blokbaster priču, učinilo nam se da njen kvalitet jako oscilira od veoma dobrog do jako lošeg. Pojedini likovi su zanimljiviji od drugih koji deluju kao mešavina najgorih stereotipova iz najpoznatijih ratnih filmova. Učinilo nam se i da priča nije najbolje poslagana, jer radnja skače sa lokacije na lokaciju, verovatno u želji da deluje što atraktivnije, bez obzira na to što kvari naraciju.
Doduše, najveći broj igrača verovatno i očekuje atraktivnu akciju od Call of Duty: WWII, a to ovaj naslov rado priređuje na svakom koraku. Tokom napredovanja kroz priču, igrači će često dobiti odličnu prezentaciju svega onog kroz šta su morali da prolaze vojnici u ratu i najveći deo radnje u trajanju od oko osam sati je sačinjen od čiste zabave.
,,Novo” okruženje takođe donosi i drastično drugačije izvođenje u odnosu na nekoliko prethodnih igara. Bez mogućnosti trčanja po zidovima i naoružanja sa holo-nišanima, najnoviji Call of Duty donosi sporiju akciju, mada i dalje poseduje brz tempo. Pucanje je drugačije, jer oružja imaju sporije ispaljivanje metaka i hitci lakše ,,obaraju” protivnike, pa se sada više ceni preciznost, nego kretanje.
Nama je najzanimljivije delovala zamena za lečenje i skupljanje municije, jer igrač mora da traži health pakete od saboraca, umesto dosadašnjeg sakrivanja u zaklonu. Slično važi i za municiju i granate, a glavna caka je u tome što je potrebno da se čeka na novu ,,turu” pomoći čije vreme se produžava što više igrači smaraju NPC likove oko njih. Ovakav sistem predstavlja lepu novinu, jer je konačno važno malo pripaziti i ne srljati napred. Na žalost, ovaj sistem je ipak ,,olabavljen” tako da i dalje nije potreban veći trud za napredovanje, pa je pitanje i koliku pravu razliku on donosi u odnosu na prethodni model.
Mešavina misija je za svaku pohvalu, jer one donose adrenalinsku akciju koja se mora iskusiti, ali je nas najviše oduševila ona u kojoj glavni junak ima zadatak da se infiltrira u nacističke redove. Stariji igrači će se setiti Medal of Honor-a kada vide ovaj segment, jer se svodi na pokazivanje dokumenata, kao i pravilne odgovore na postavljena pitanja. Svakako lep predah od izbegavanja paljbe i granata.
U multiplejeru se ovog puta nalazi pet klasa (pod nazivom ,,division”), a okršaji se odvijaju na desetak mapa u okviru tradicionalnih modova. Najzanimljivije deluje novi War režim igre u kojem tim mora zajedničkim snagama da uradi nekoliko zadataka koji variraju od podrške za pomeranja tenka napred, gradnje mosta ili osvajanja određene tačke na mapi. Akcija se odvija drugačije jer K/D odnos ovde nema veliku važnost. Ukratko mod predstavlja pravo osveženje, pa se nadamo da će Acivision uskoro proširiti broj dostupnih mapa sa sadašnjih tri, što je premalo.
Novina je i Headquarters, svojevrsni lobi u kojem igrači mogu da isprobavaju oružja ili sukobljavaju se u 1n1 mečevima. Na kraju tu je Nazi Zombies režim igre koji je i ovog puta namenjen kooperativnoj igri, a ni ovde nije bitno samo zaustaviti hordu, već i odraditi određene zadatke.
Mislimo da nije potrebno dublje da objašnjavamo kako Call of Duty: WWII ima odličnu prezentaciju, jer verujemo da većina igrača zna šta može da očekuje od ovog naslova. Prezentacija je na vrhunskom nivou bilo da se radi o mračnim momentima tokom invazije na Normandiju ili okršaju u šumi gde osim metkova igrači trebaju da izbegavaju i stabla koja padaju od detonacija. Sve to prati odlična glasovna gluma, zvučni efekti, kao i muzičke kompozicije koje će učiniti sve da nas uvuku u dešavanja na ekranu.
Igra je odlična i morali biste da je isprobate, no čini nam se i da je sve moglo biti malo bolje. Activision i Sledge Hammer jesu ove godine napravili bolji nastavak u odnosu na prethodnih nekoliko igara, ali je najnovijom igrom potvrđeno da Call of Duty ne pati samo od toga kakvu temu obrađuje. WWII takođe je pokazao da bi možda i Activision trebalo da razmisli o stavljanju CoD franšize u standby, dok se ne skupe neke zaista nove ideje jer jedino na taj način će biti moguće da se stvori materijal potreban za GOTY nagradu.
Igru nam je poslao Activision, ali to nije uticalo na našu konačnu ocenu u skladu sa našom politikom o objektivnosti.